UM, TELO, DUH / MIND, BODY, SPIRIT

PARAOLIMPIJSKE IGRE / PARALYMPIC GAMES

U Parizu se očekuje viće od četiri hiljade takmičara koji će se u 22 sporta boriti za 549 medalja. Srbija će u osam sportova imati 22 sportista / Paris is expecting the arrival of more than four thousand competitors, who will vie for 549 medals in 22 sports. Serbia will have 22 athletes in eight sports

Olimpijski moto „Citius, Altius, Fortius“ („Brže, više, jače“) usvojen je na inicijativu Pjera de Kubertena. On je želeo slogan koji izražava izvrsnost u sportu, a ove tri reči su imale za cilj da ohrabre takmičare da daju sve od sebe.

Osnivač Međunarodnog olimpijjskog komiteta, međutim nije doživeo da vidi kako je ujedinjujuća snaga olimpijskog duha dovela do prvih Paraolimpijskih igara, koje su održane 1960. godine u Rimu. Da vidi kako olimpijski moto vodi sportiste sa invaliditetom do vrhunskih rezultata. Paraolimpijske igre se organizuju dve do tri nedelje po završetku Olimpijskih igara i ove godine su na programu od 28. avgusta do 8. septembra, takođe u Parizu.

Istorijat Paraolimpijskog sporta počeo je 1948. godine u bolnici za ratne veterane u Stouk Mandevilu, koja se nalazi 60 kilometara severno od Londona. Nemački neurolog sir Ludvig Gutman tražio je način da pomogne svojim pacijentima, veteranima Drugog svetskog rata, da se brže rehabilituju. Njegovu specijalizovanu jedinicu činili su piloti Kraljevskog vazduhoplovstva sa povredama kičmene moždine, koji su svi morali da koriste invalidska kolica. Doktor Gutman je u bolnici organizovao sportske događaje u trenutku kada su se Olimpijske igre održavale u Londonu. Tada je rekao da će „Igre Stouk Mandevila“ jednog dana biti ekvivalent Olimpijskim igrama za osobe sa invaliditetom. Okupio je 16 veterana u kolicima, 14 muškaraca i dve dame, koji su se takmičili u streljaštvu i netbolu. Na igramvva u Stouk Mandevilu iz Jugoslavije je učestvovao samo Radomir Stamenković iz Beograda. Na Igrama 1954, 1955. i 1956. osvojio je u plivanja tri puta uzastopno pr va mesta i zlatne medalje.

Novi sportski pokret je nastavio da raste i prve Paraolimpiske igre održane su 1960. godine u Rimu. Na njima je učestvovalo oko 400 sportista iz 23 zemlje. Takmičari su se suočili sa brojnim problemima, jer Paraolimpijsko selo i borilišta nisu imali obezbeđen pristup za sportiste sa invaliditetom. U pomoć je priskočila italijjanska vojska koja je tekmičare u kolicima nosila uz stepenice.

Srbija je kao samostalna država prvi put učestvovala na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine i srpski sportisti doneli su ukupno 22 odličja iz četiri olimpijska ciklusa – sedam zlatnih, deset srebrnih i pet bronzanih. Na poslednjem takmičenju Srbiju je u Tokiju predstavljalo 19 sportista, koji su osvojili šest medalja – dve zlatne, tri srebre i jednu bronzanu. Obe zlatne medalje osvojio je strelac Dragan Ristić. On je postao olimpijski šampion u disciplini vazdušna puška 10 metara miks, da bi drugo zlato osvojio u disciplini vazdušna puška 50 metara. Srebrne medalje pripale su Zdravku Savanoviću (vazdušna puška 50 metara) i Laslu Šuranji u disciplini puška trostav u klasi SH1. Bacač čunjeva Željko Dimitrijević osvojio je srebrno odličje, dok je stonoteniserkama Borislavi Perić-Ranković i Nadi Matić pripala bronzana medalja.

Nadamo se da će uspesi usledeti i u Parizu i da će naši sportisti doneti medalje za Srbiju, ali ne treba zaboraviti još jedan slogan Olimiskih igara,, a to je da je ipak najvažnije učestvovati.

The Olympic motto „Citius, Altius, Fortius“ (Faster, Higher, Stronger) was adopted at initiative of Pierre de Coubertin. Wanting a slogan that expressed sporting excellence, these three words were intended to encourage competitors to give their all.

However, this founder of the International Olympic Committee didn’t live to see how the unifying power of the Olympic spirit led to the first Paralympic Games, held in Rome in 1960; to see how the Olympic motto propels athletes with disabilities to top results. The Paralympic Games traditionally take place two or three weeks after the Olympic Games and are scheduled to unfold this year, also in Paris, from 28th August to 8th September.

The history of Paralympic sport began in 1948 at a hospital for war veterans in Stoke Mandeville, 60 kilometres north of London. German neurologist Sir Ludwig Guttemann was seeking a way to help his patients, World War II veterans, to speed up their rehabilitation. His specialised unit comprised Royal Air Force pilots with spinal cord injuries, all of whom had to use wheelchairs. Doctor Guttmann organised sporting events at the hospital as the actual Olympic Games were taking place in London. He said at the time that the „Stoke Mandeville Games“ would one day be the equivalent of the Olympics for people with disabilities. He brought together 16 veterans in wheelchairs, 14 men and two women, to compete in archery and netball. The only Yugoslav participant in the Stoke Mandeville Games was Radomir Stamenković from Belgrade. He went on to win three consecutive gold medals in swimming at the 1954, 1955 and 1956 Games.

This new sporting movement continued to develop and the first Paralympic Games were held in Rome in 1960. They included participation of around 400 athletes from 23 countries. Competitors faced numerous problems with the Paralympic Village and arenas lacking access for athletes with disabilities. The Italian Army leapt to do rescue carrying competitors up staircases in their wheelchairs.

Serbia’ s inaugural participation in the Paralympic Games as an independent country came in Beijing in 2008, and Serbian athletes have so far brought home a total of 22 medals from four Olympic cycles: seven golds, ten silvers and five bronzes. Serbia was represented at the last Games in Tokyo by 19 athletes, who won six medals: two golds, three silvers and one bronze. Both gold medals were won by marksman Dragan Ristić. He became Olympic champion in the Mixed 10-metre Air Rifle discipline, only to win a second gold in the Mixed 50-metre Air Rifle. Serbia’s silver medals went to fellow shooters Zdravko Savanović (Mixed 50-m Rifle) and Laslo Šuranji (Men’s 50-m Rifle 3 position SH1). Club Throw ace Željko Dimitrijević won silver, while table tennis competitors Berislava Perić-Ranković and Nada Matić brought home bronze.

We hope more success is yet to come in Paris and that our athletes will bring home medals for Serbia, but we shouldn’t forget another Olympic slogan: the most important thing is not to win, but to take part.

Oni će nas predstavljati u Parizu

OUR REPRESENTATIVES IN PARIS

ATLETIKA / ATHLETICS

Željko Dimitrijević

Saška Sokolov

Filip Graovac

Aleksandar Radišić

Nemanja Matijašević

Stefan Dimitrijević

Nebojša Đurić

STONI TENIS / TABLE TENNIS

Borislava Perić Ranković

Nada Matić

Mitar Palikuća

PAUERLIFTING / POWERLIFTING

Petar Milenković

KAJAK / KAYAK

Strahinja Bukvić

TEKVONDO / TEAKWONDO

Marija Mičev

Jelena Rašić

Nikola Spajić

PLIVANJE / SWIMMING

Katarina Draganov Čordaš

TRIATLON / TRIATHLON

Lazar Filipović

Jovan Ponjević

STRELJAŠTVO / SHOOTING

Jelena Pantović

Laslo Šuranji

Dragan Ristić

Dejan Jokić

Živko Papaz

Mitar Palikuća

Nebojša Đurić

Nada Matić

Željko Dimitriijević

Dragan Ristić

Laslo Šuranji

Objavljeno: 6. 8. 2024.

Izvor: Elevate – Sport

Autor: Aleksandar Pijevac