Kako prići osobi sa invaliditetom?

Bonton u svakodnevnoj komunikaciji sa osobama sa invaliditetom.

Kako prići osobi sa inavliditetom, kako joj se obratiti, samo su neka od pitanja koja se vrzmaju u glavi kada se nađete pred slepom, slabovidom ili možda osobom koja se kreće u kolicima.

Kako bi se razrešile ove nedoumice il eventualno izbegle neke neprijatnosti Hendi Centar Koloseum je objavio Bonton u svakodnevnoj komunikaciji sa osobama sa invaliditetom.

“Da li poznajete neku osobu sa invaliditetom? Ako da, verovatno ste već naučili da postoje neke sitnice na koje treba obratiti pažnju kako bi komunikacija bila lakša i slobodnija. Obraćanje osobama sa invaliditetom nije teško, ne boli i ne zahteva mnogo truda. Ipak strah od nepoznatog, predrasude, neupućenost, ponekad i preterana briga sputavaju ljude u ophođenju. Pored pogrešnog pristupa ili preterane brige oko korišćenja svakodnevnih fraza, ponekad dolazi i do “nasilnog” pružanja pomoći osobi sa invaliditetom, u trenutku kada pomoć uopšte nije potrebna i na način na koji može da povredi tu osobu”, navodi se u Bontonu u kojem se može naći mnoštvo korisnih saveta koji mogu olakšati komunikaciju.

U obraćanju je najvažnije usredsrediti se na osobu, a ne na njen invaliditet. Pre nego što se odlučite da priskočite u pomoć uvek treba pitati da li je ona potrebna jer ponekad ona nije neophodna, a u pojedinim situacijama može biti i nepoželjna. U svakodnevnoj komunikaciji u redu je koristiti izraze kao: “hodati pored” ili “idemo da se prošetamo”, “vidimo se”, “čujemo se”, bez obzira na vrstu invaliditeta osobe sa kojom se razgovara.

Psi vodiči ili druge životinje koje pomažu osobama se ne dodiruju jer su one na svom radnom mestu. U komunikaciji osobi sa invaliditetom se treba prilagoditi. Ukoliko osoba ne čuje, treba sporije govoriti, kako bi mogla lakše da čita sa usana. Nije potrebno vikati. Ukoliko osoba sa invaliditetom teško hoda, treba usporiti i prilagoditi brzinu. Ukoliko ne vidi slikovitije joj objasniti ono o čemu se priča. Decu ne treba obesharbrivati u postavljanju pitanja osobi sa inavliditetom i o njenim pomagalima.

Otvoren razgovor pomaže u premošćavanju predrasuda koje prositiču iz strahova ili zabluda. Lična pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima se ne postavljaju osim u slučaju kada ste biski sa osobom sa kojom razgovarate. Ne bi trebalo nikad zaboraviti da osobe sa invaliditetom imaju prednost u javnim ustanovama i svim drugim mestima. I na kraju ono što je najvažnije treba uvek imati na umu da osobe sa invaliditetom u komunikaciji ne žele sažaljenje već ponašanje kao prema jednakima, jer one to i jesu.

Simulacija u kolicima

Hendi centar Koloseum je u Zubotehničkoj školi organizovao radionicu sa učenicima kako bi ih upoznali sa životom i teškoćama osoba sa invaliditetom kao i na koji način mogu da im pomognu. U okviru ove radionice učenici su bili u prilici da i sami vide kako to izgleda kretati se u kolicima ili kako pomoći osobi sa invaliditetom na licu mesta.

Objavljeno: 05. 12. 2016.

Izvor: www.danas.rs

Autor: B. Č. B.