“Osobe s invaliditetom je teško privoljeti u bilo koji sport”

Sjedeća odbojka, odbojka za osobe s invaliditetom ušla je u paraolimpijski program 1976. u Torontu. U sjedećoj odbojci mreža je postavljena na visini od oko jednog metra, a teren je dimenzije 10×6 metara s linijom za napad postavljenom dva metra od mreže. Igračima je dozvoljeno da blokiraju servis uz pravilo da budu u kontaktu s terenom kad god su u kontaktu s loptom.

Andrea Giba je članica kluba sjedeće odbojke „Hrabri“. Počela je trenirati prije osam mjeseci te je već ušla u prvu postavu reprezentacije. Trenira s muškim klubom „Hrabri“ iako se djevojke sastaju svaka dva mjeseca na pripremama za reprezentaciju u Daruvaru, no svaka djevojka trenira u svojem klubu diljem Hravatske.

„Sasvim sam slučajno ušla u ovaj sport. Bivši predsjednik Hrvatskog saveza sjedeće odbojke me doslovno zaustavio na ulici jer je vidio kako hodam. Pitao me jel bi željela doći na trening i tako sam počela trenirati.“ rekla nam je Andrea Giba, kapetanica ženske reprezentacije sjedeće odbojke.

Giba je i sama osoba s invaliditetom te nam je rekla kako se osjeća: „Što se tiče invaliditeta nemam nikakvog problema. Najbitnije je da se ja sama pomirim s tim, a ja sam to napravila davno tako da nemam apsolutno nikakvih prepreka.“

Branimir Andrušić je aktivni igrač kluba „Hrabri“ te izbornik i trener u Hrvatskoj reprezentaciji ženske sjedeće odbojke.

U ovaj sport je ušao prije tri godine jer je studirao na Kineziološkom fakultetu. Preko kolegija su obilazili sportove za osobe s invaliditetom te je ušao u sjedeću odbojku.

„Sjedeća odbojka je puno teža, teren je manji, a samim tim lopta brže dolazi do vas i puno je kompliciranije iz razloga što se moraš kretat rukama i još k tome odigravat rukama.“ rekao nam je Andrušić za razliku između sjedeće i stojeće odbojke.

„Djevojke su igrale protiv Nizozemske koja je druga reprezentacija u Europi, treća u svijetu te sa Slovenijom. One su tek početnice, pred njima tek dolazi vrijeme. Sljedeće godine će ići u Ukrajinu na turnir i u Nizozemsku. Kao trener s Hrabrima sam osvojio turnir u Sloveniji, 2.mjesto u Slavonskom Brodu za turnir „Bljesak“, 3.mjesto na Sarajevo Open-u prije dvije godine.“

„Veliko mi je zadovoljstvo igrati s osobama s invaliditetom. Jedini nam je problem što je osobe s invaliditetom teško privoljeti u ovaj sport, ali i općenito u bilo koji drugi sport. Nažalost, jako loše se radi po tom pitanju u ustanovama. Trebalo bi malo više poraditi na tome i osobe priključiti jer sve osobe koje su došle u taj sport nisu odustale nego su ostale u tome pa ih se treba usmjeravati u taj sport.“ nadodao je Andrušić.